Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac u lepoglavskoj kaznionici boravio je od 19. listopada 1946. godine kada je dovezen na izdržavanje kazne do 5. prosinca 1951. godine kada je narušenog zdravlja odvezen u kućni pritvor u rodni Krašić, gdje je i preminuo 10. veljače 1960. godine. Bio je ukupno zatočen 1874 dana, te je učinio Lepoglavu dijelom svoga svetačkog i mučeničkog života. Na montiranom sudskom procesu koji je pokazao sva lica bezakonja i nepravde komunističke vlasti, nadbiskup Stepinac je osuđen da umre u mukama, no usprkos tome molio je za svoje progonitelje i s Gospodinovim riječima na usnama: “Oče, budi volja tvoja!”. Vjernici župe Lepoglave, koja je osobito trpjela u komunističko doba, kada je desetljećima bila zatvorena i barokna župna crkva, prema blaženiku Alojziju njeguju osobito poštovanje i pobožnost. Njegov život bio je do posljednjeg trenutka prožet dubokom vjerom i ljubavlju prema Bogu, svome narodu i duhovnom stadu. Tu ljubav hrvatski narod sve više prepoznaje i cijeni, a među vjernicima svjetao i uzoran lik blaženoga Alojzija sve više ljudi oduševljava i privlači.