Pavlini su katolički crkveni red. U početku je red bio pustinjački, a kasnije samostanski. Idejnim osnivačem reda smatra se sveti Pavao Tebanski, prvi pustinjak (228.-343. g). On red nije utemeljio riječju ili pismom, nego primjerom i načinom života.
Pavlini su svoj su život i djelovanje usklađivali s potrebama vremena, društvenim i povijesnim odnošajima pojedinih naroda među kojima su prebivali, gradili samostane i crkve, otvarali učilišta, promicali znanost i umjetnost.
U srednjem vijeku pavlini su djelovali u Francuskoj, Portugalu, Austriji, Hrvatskoj i Ugarskoj. U Hrvatskoj su pavlini dijelili sudbinu Hrvatskog naroda od 1244. godine do 1786. godine. Više od 5 stoljeća bili su tješitelj hrvatskog puka, savjetnici hrvatskih plemića i velikaša, podržavatelji hrvatske knjige, odgojitelji mladeži, promicatelji umjetnosti i stvaratelji kulture.
Car i kralj Josip II 1786. godine ukida pavlinski red, a pavlinska dobra preuzima kraljevski fisk, nešto budimska komora, a nešto su poplijenili turci. Po opsegu i organizaciji bila je to najveća pljačka hrvatskog kulturnog dobra.
