Hermanu Celjskom je kralj Sigismund 27. siječnja 1399. godine dodijelio već gotovo porušeni stari grad Lepoglava na brežuljku Gorica. Njegovim zalaganjem u Lepoglavi je 1400. godine osnovan samostan pustinjaka Sv. Pavla koji postoji sve do 1786. godine.
Pavlinski samostan u Lepoglavi ne spada među najstarije pavlinske samostane u Hrvatskoj, ali je brzo postao najznačajnijim. Hrvatsko plemstvo prepoznaje u njemu svoju vlastitu duhovnu nadgradnju pa je samostan bogato obdaren posjedima i privilegijama od hrvatskog plemstva.
Na samom početku 15. stoljeća Lepoglava je najveće gradilište zapadne Slavonije gdje djeluju majstori iz užeg kruga praških Parlera, a na objektu je utvrđeno najmanje 50 majstorskih znakova, koliki je broj utvrđen još jedino na zagrebačkoj katedrali.