Javna gimnazija u Lepoglavi
1503. godine pavlinski prior Marko iz Dubrave u Lepoglavi otvara prvu javnu gimnaziju u kontinentalnoj Hrvatskoj. Gimnaziju su pohađali pavlinski pitomci i svjetovna mladež. Učenici su boravili u samostanu i uz obrazovanje primali i osobit odgoj. Gimnazija je prestala djelovati nakon bitke na Mohačkom polju 1526. godine.
Gimnazija je ponovno počela s radom 1582. godine s ciljem sprečavanja odlaska svjetovne mladeži na školovanje u protestantske škole u Austriji i Njemačkoj i na taj način spriječavanja širenja protestantizma u Hrvatskoj. S otvorenjem isusovačkih gimnazija u Zagrebu (1607.) i Varaždinu (1636.), lepoglavska gimnazija postaje suvišna pa ju je prior Martin Borković zatvorio 1637. godine.
Sveučilište u Lepoglavi
Visokoškolska nastava filozofije započinje u Lepoglavi 1656. godine. Papa Klement X 1671. godine priznaje sveučilišni stupanj Lepoglavskog učilišta što potvrđuje i car Leopold 1674. godine. Time je Lepoglava dobila pravo na dodjeljivanje visokih znanstvenih stupnjeva, doktorata iz filozofije i povijesti. Smatra se da je u Lepoglavi obranjeno oko 75 doktorskih disertacija, pa je Lepoglava stekla status prvog hrvatskog sveučilišta s pravom dodjeljivanja akademskih titula. Prvim doktorom filozofije u Lepoglavi je proglašen Ladislav Landor 1674. godine.
Prvi profesor filozofije na Lepoglavskom sveučilištu bio je Jakov Obostranec, a nakon njega bili su Ferdinand Grieskirchner, Ivan Kery, Ivan Stančić, Gašpar Malečić, Adam Kolečaj, Andrija Eggerer, Adalbert Turković, Juraj Krznarić i Jakov Strukić.
Zahvaljujući filozofiji i teologiji, u Lepoglavi je sakupljena golema knjiška građa. Najviše zasluga za to pripada Gašparu Malečiću koji je sa svojih putovanja dopremio u Lepoglavu mnoštvo knjiga. Ivan Krištolovec u svemu pomažući Malečića izgradio je 1710. godine samostansku knjižnicu. Bila je to najljepša, najbogatija i najveća knjižnica u Hrvatskoj.
