Čipkarstvo u Estoniji ima dugu tradiciju. Prema istraživanjima čipka je bila u uporabi u drugoj polovici 17. stoljeća. Čipka na batiće koristila se za ukrašavanje odjeće, naročito na kapicama i oglavljima, bluzama i ovratnicima, na pregačama.
Zahvaljujući položaju Estonije između istoka i zapada u Sjevernoj Europi, razvidni su raznoliki utjecaji u motivima, tehnikama i priboru, naročito iz Danske, Švedske, Finske, Njemačke i Rusije. Radila se uglavnom prostoručna čipka, kasnije čipka koja se radila na ubodnim karticama. Zlatno doba čipkarstva u Estoniji bilo je 18. i 19. stoljeće, kada je čipke na batiće istisnula kukičana i pletena čipka.
Za vrijeme prve Republike Estonije (1918-1940) čipka je podučavana u osnovnim i obrtnim školama. U vrijeme kada je Estonija bila u okviru SSSR-a čipku je radila tek nekolicina osoba. Situacija se promijenila nakon 1990-tih, kada je Estonija ponovo postala neovisna. Tada je postala popularna narodna nošnja i što je važno, najvažniji njezin dio, ručno rađena čipka. Do sada se razvilo mnogo grupa i udruga koje se bave čipkom. Najstarija je MTÜ Niplispitsi Selts (NGO Bobbin Lace Association) utemeljena 1995. Ubrzo je utemeljen u gradu Pärnu – MTÜ Tulilind Pärnu Pitsistuudio. Taj je čipkarski studio promovirao lijepe i delikatne rukotovorine kroz organiziranje čipkarskog festivala koji se održava više od petnaest godina.