Zibelka si belih fratrov

Zibelka si belih fratrov,
Zibelka si sega kraja,
Zibelka si vel’ke škole
I zibelka šlingeraja


Lepoglava, naselje u slikovitom zagorskom pejzažu, nadaleko dviju trasa europskih autocesta Zagreb– Graz te Zagreb– Budimpešta, jedno je od najstarijih i najpoznatijih mjesta u Hrvatskoj; kolijevka je znanosti, umjetnosti i kulture koju su stvarali pavlini već od1400. godine.

Ime Lepoglava (Lepoglava) u dokumentima prvi put se spominje 1399. godine, a već slijedeće 1400. godine grof i ban Herman Celjski osniva samostan pustinjaka sv. Pavla “sub” Lepoglava, što se najvjerojatnije odnosi na srednjovjekovni grad na brdu gdje se nalazi crkvica Sv. Ivana.

Pavlinski samostan postaje kolijevkom kulturno – prosvjetnog i znanstvenog rada. Već 1503. godine osnovan je seminar pavlinskog reda koji 1582. prerasta u gimnaziju; 1656. uveden je studij filozofije, nešto kasnije i teologije, a 1674. godine posebnom odlukom Leopolda I i pape Klementa X, pavlini dobivaju dozvolu za dodjelu doktorata iz filozofije i teologije.

U Lepoglavi je obranjeno oko 75 doktorskih disertacija (koliko je do danas istraženo) pa je Lepoglava s pravom stekla status prvog hrvatskog sveučilišta. Rad Lepoglavskih pavlina bio je raznovrstan i bogat: bili su stvaraoci hrvatske knjige, odgojitelj, savjetnici, kipari, slikari, promicatelji umjetnosti i kulture i ostavili su neizbrisiv trag u životu Hrvatske. Povrh svega dijelili su sudbinu hrvatskog naroda – bili su veliki rodoljubi. Među brojnim pavlinima mnogo je onih koji zaslužuju da ih se spominje i pamti. To su: Hilarion Gašparoti, Nikola Ranger, Ivan Krištalovec, Andrija Egger i drugi.

No, najznačajniji su, svakako Ivan Belostenec, autor Gazophylaciuma (“kinčene komore, ali nešto gdje je spravljen kinč“) – riznice leksičkog blaga. Ivan Ranger, barokni slikar koji je oslikao kapelu sv. Ivana na Gorici, Sv. Jurja Lepoglavskoj Purgi, Kamenici, Višnjici, te središnji samostan i župnu crkvu u Lepoglavi, pa je lepoglavska crkva svojevrsna galerija Rangerova stvaralaštva. Ivan Belostenec i Ivan Ranger pavlini su baroknog duha i izraza – riječju i likovnim izrazom. Izuzetna djelatnost pavlina prekinuta je 1786. godine ukidanjem pavlinskog reda, ukazom Josipa II. Zamire sav kulturni i znanstveni rad, a pavlini su iz Lepoglave prognani.

Sredinom 19. stoljeća, točnije 1854., pavlinski samostan pretvoren je u kaznionicu koja je i danas središnja kaznionica Hrvatske. Tek 2001. godine, nakon stoljeća i pol, pavlinski kompleks odijeljen je od kaznioničkog i predan u vlasništvo i upravi Biskupije varaždinskoj. Kaznioničko razdoblje od 30. – 90. godina 20. stoljeća obilježeno je velikim povijesnim događajima i političkim previranjima. Između dva rata tu su robijali komunisti, revolucionari: Josip Broz Tito, Moša Pijade, Rodoljub Ćolaković, Radivoje Davidović, Mihajlo Javorski i dr. Za vrijeme drugog svjetskog rata u Lepoglavskom zatvoru stradalo je preko 2000. antifašista, a 70- tih godina, odnosno posljednjih 30. godina u Lepoglavskoj tamnici zatočeni su bili “hrvatski proljećari” dr. Šime Đodan, dr. Hrvoje Šošić, pjesnik i mislilac Vlado Gotovac, hrvatski sveučilištarci Dražen Budiša, Dobroslav Paraga, Ivan Zvonimir Čičak, te dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne Hrvatske. Tu je teške dane tamnovanja proveo kardinal Alojzije Stepinac.

Demokratske promjene i proglašenje slobodne i neovisne Hrvatske 90 – tih godina omogućuje potpuno nov odnos prema Lepoglavi, vrijednostima Lepoglave, posebno prema njezinoj izuzetno bogatoj prošlosti. Cilj je vratiti Lepoglavi ugled baroknog razdoblja, otkriti i ukazati naraštajima što je Lepoglava značila u području školstva, znanosti, kulturi i umjetnosti. Jedna od najznačajnijih i najvažnijih manifestacija su: Lepoglavski dani, kasnije prerasle u Međunarodni festival čipke, koji svojim programima, znanstveno – stručnim skupovima, okruglim stolovima na najbolji mogući način ukazuje na veliko bogatstvo tog, nekad sveučilišnog mjesta.
Središnje mjesto zauzima Lepoglavska čipka, a zainteresiranost domaćih i stranih istraživača dokazuje da je ova rukotvorina u kontinuitetu, od pavlina do današnjih dana, neprocjenjiva vrijednost. Lepoglavska čipka davno je zapažena u Europi 1937. u Parizu nagrađena zlatnom, 1939. u Berlinu brončanom medaljom, a 1996. godine zapažena je na Ljetnim olimpijskim igrama u Atlanti.

Marko Glogović, pavlinski aspirant, rekao je: “Među najznamenitijim hrvatskim samostanima bila je Lepoglava, slavna majka našega visokog školstva, katedrale duha, elitno okupljalište najvećih umova toga doba.