Povijest Višnjice

Višnjicu čine sela Donja Višnjica, Gornja Višnjica, Zlogonje, Zalužje, Bednjica i Višnjička Jazbina. Prvi pisani trag s ovog područja nalazimo davne 1244. godine u Povelji kralja Bele IV. Tada su varaždinskom županu Mihajlu darovani Zlogonje, Klenovnik, Lobor i Velika. Višnjica Donja, Višnjica Gornja i Bednjica prvi puta se spominju 1417. godine u Potvrdi biskupskih statuta.

Današnja župa u Donjoj Višnjici pripadala je župi Kamenica do 1705. godine, ali još 1483. godine spominje se Emerik, svećenik u Višnjici koji je podmirivao desetinu Kaptolu. Vjerojatno na području kameničke župe nije mogao djelovati samo jedan svećenik jer je bila vrlo velika površinom.

Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Višnjici sagrađena je u periodu od 1640. do 1666. godine. Do 1705. godine bila je filijalna kapela župe Kamenica, a 1705. godine teritorij župe Višnjica odvojen je od Kamenice, pa je kapela postala župna crkva. Crkva je produljena kod svetišta i pročelja u razdoblju od 1722. – 1725. godine. 1738. godine crkvi je dozidana kapela Svetog Josipa sa zapadne strane, a 1751. godine sagrađen je i novi toranj. Istočna kapela Svetog Valentina sagrađena je 1754. godine, a konačni izgled crkva je dobila 1794. godine, kada je dograđeno predvorje.

Crkva je oslikana osobito lijepim freskama, koje su rad Rangerove slikarske radionice. Freske prikazuju motive iz Biblije, te mučenike i svetce. Freske su nastale u razdoblju od 1768. – 1796. godine.